Do Dauvijeka

Leonard Cohen - Soliter pjesnika (Tower of song)

Posted on septembar 23rd, 2007 by dodauvijeka.
Categories: Leonard Cohen - Zrele godine, Video.

Malo da pojasnim nesto, Tower sigurno nije Toranj, nego zgrada, soliter, to sam vidio na mnostvu zgrada, takodje Song nisam preveo u Pjesmu, nego u Pjesnika, cini mi se da je blize nasem jeziku, a mozda i nisam u pravu, kao sto i sam Kohen kaze u jednom stihu “And theres a mighty judgement coming, but I may be wrong”. Pokusao sam ipak da malo mijesam i jedan i drugi izraz, pa sta bude, mislim da treba malo i da sazre sve. Ritmiku je tesko postici, jer on to u originalu pise i rimuje tako lako, a u isto vrijeme smisleno i mudro, moracu ovaj prevod jos popravljati, kao i ove druge. Da malo i sam sebe komentarisem, ovo “po kosi palo inje” sam na kraju ubacio, mada ide dosta na narodnjake, ali sta ima veze ;) ako nadjem bolje, popravicu jednom, sad je jako kasno, sred je noci. U svakom slucaju jos jedna izuzetna pjesma, vrijedi ako nista poslusati covjeka koji se rodio sa darom zlatnog glasa.

Otisli su prijatelji, na kosu palo inje
Boli me na mjestima gdje uzivao sam prije
I lud sam za ljubavlju ali me nema vise tu
Samo svaki dan redovno placam stanarinu
Oh u ovom pjesnika soliteru

Rekoh Henku Vilijamsu: Jesi l’ usamljen ?
I nema odgovora kao da je nijem
Ali cujem ga kako kaslje cijele noci duge
Stotinu spratova visoko iznad mene
u ovom soliteru pjesme

Ovakav se rodih, to mi dao Bog
Rodih se sa darom glasa zlatnog
I dvadeset-sedam andjela direktno iz raja
vezali me cvrsto za ovaj sto tu
u ovom pjesnika soliteru

I mozes zabiti igle u tu vudu lutku malu
Zao mi je duso, ali nema moju glavu
Stojim pored prozora gdje jako svijetlo bije
Ah andjeli cuvaju da te zena ne ubije
u ovom soliteru pjesnika, tu bar ne

Mozes reci da sam imao tuzno djetinjstvo, ali ovo je zasigurno
Bogati se zabavljaju kad sirotinju gledaju
I ovaj strasni sud dolazi, ali mozda I nisam u pravu
Vidis, cujes sve te cudne glasove
u ovom soliteru pjesme

Vidim kako stojis tamo na drugoj obali
Ne znam kako rijeka se tako odjednom rasiri
volio sam tebe duso i dok te nisam znao
I ako gore svi mostovi po kojim hodamo
osjecam te tako blizu i sve sto je nase bilo
Ako nista, ne moramo gubiti sve to ponovo

Sad se nudim na rastanku, ne znam kad cu opet moci doci
Gura nas to sutra ka toj zgradi sigurno
Ali slusat ces me duso, dugo i kad me ne bude bilo
Tebi cu uvijek njezno saptat stihove
sa prozora ovog solitera pjesme

Otisli su prijatelji, na kosu palo inje
Boli me na mjestima gdje uzivao sam prije
I lud sam za ljubavlju ali me nema vise tu
Samo svaki dan placam stanarinu
Oh u ovom pjesnika soliteru

I jedna interesantna obrada :)

VTNNC

1 comment.