Nisam nikada napisao pjesmu sa imenom, u stvari jesam jednom, onako fiktivno, mladalacki, mogu reci bez emocija, vise kao neka vjezba, zvala se Jedna Marija. Bilo to ime u modi, i Sobic je pjevo nesto slicno, pa Miki Jevremovic, i jos neki, vise sam je i zaboravio…
Ovo je dakle prva, prava pjesma sa imenom i rimama, i zelim da je odpjevam, i ako nisam rodjen sa zlatnim glasom…
Aleksandra Nina
Spusti se na moj dlan iz plavih visina
zagolica ga i pokloni mi osmjeh na dar
Samo sto joj na nos ne udari krv
Zvase se po ruski, Aleksandra Nina
Uz pjesmu vjetra sa snjeznih planina
U kaputu pod svjetiljkama plastom
Nosise ljubav sa mojom mastom
Moja draga Aleksandra Nina
Mirisase kao otvorena mandarina
I jos nosim njen miris kao potkosulju bijelu
I njen dodir u zglobovima i po cijelom tijelu
Jedna i jedina, Aleksandra Nina
U godini pijetla porodi se iz dubina
Rece mi, ja te volim kao oci svoje
ja njoj, zbog tebe se moje ni smrti ne boje
Samo ja i ona, Aleksandra Nina
I romantika I strast, neopisiva silina
I smijeh I suze, u ovoj novoj svetoj tajni
Dok u ocima duboko zasticeno sjaji
Najsjajnija zvezda, Aleksandra Nina
Oblaci prekrivaju nebo i sve je blize zima
A ona mozda ulicama mokrim sada koraca
Mozda nosi stare knjige kuci kad se vraca
I mozda misli na mene, Aleksandra Nina…
…
