Do Dauvijeka

Moj sat je 45 dolara…

Posted on januar 13th, 2008 by dodauvijeka.
Categories: Prica.

ma salim se, nemoj me zajebavat, nisam ja doso sa radim to za pare…
“O ne, znam da sam uzeo tvoje vrijeme”
Slusaj, ti si bio prvi taksista na koga sam naletio, ne sjecas se ti toga, toliko ljudi je proslo. Prvi put uzimam taksi i tako malo pricamo, kazes ti jesi li ti Poljak, ne reko ja sam iz bivse Jugoslavije…
Davno je to bilo…
“Sjecam se malo”.
Znam da se ne sjeca, nije ni vazno, ja se sjecam. Cudno kako se nekad sjecam tako detalja, gotovo cijelog razgovora, da ne prepricavam nista posebno, ali se sjecam.
“Hoces doci Snjezo”, zove je opet… Zeli da izgleda sretan, a neki ocaj u njegovim ocima. Super im je kuca stvarno, i lijepo sredjena, djeca velika, jedna kcerka se vec udala.
“Ti si maher za te stvari”
Ispijam stok i gledam slike na zidu. Grcki motivi, bijeli zidovi i plavi prozori, krupni plan.
“Hoces kafu”. Vidim ocaj u njenim ocima i cak i ne zeli da izgleda sretna.
Ne hvala, idem jos malo, da vas ne zadrzavam. I kupi onaj kabal, pa cu vam pokazati kako to da sami uradite.
“Cekaj imam neko vino, domace, ja ga pravim, nema trunke secera”
Dobro hajd, moze vino.
Gledam svoje oci u retrovizoru.

0 comments.