Farmerke…

Posted on jun 6th, 2007 by dodauvijeka.
Categories: DD.

Ulazimo u kucu. Ona odlazi u kupatilo, a ja ugledam neki sintisajzer na podu. Sjednem na pod i pokusam da nesto odsviram. Ne radi. Iz kupatila dolazi zvono mobilnog, neka melodija. Nesto prica, ali ne mogu da razumijemem. Pritisnem Ctl - Alt - Del da ga resetujem i zaista proradi. Jedva cekam da izadje, da je zagrlim, samo mislim na to. Otvaraju se vrata, izlazi i prolazi u kuhinju. Ima na sebi farmerke i tuniku, gledam guzu, moram da priznam :=) Na dzepovima su neke sare, moderne farmerke. Nisam znao da ima takve. To je sve, bio je to san. Krivo mi sto nije duze trajao. :-(
Poslije sanjam Wolija, da treba da skace padobranom sa skejtbordom. I avion kruzi, zapricao sam se nekim inzinjerom u vezi nekih rudnika. Odjednom se sjetim, hej idem da vidim kako skacu. Woli je vec prizemljio, sve je ok. Kad je otiso mislim zasto ne pitah za Stiva, njegovog brata.
U pravom zivotu Woli je ronioc, u snu padobranac. Isto je to, kad letis u avionu, svakako je sve ispod tebe.

0 comments.

Izgubljena polovina…

Posted on april 3rd, 2007 by dodauvijeka.
Categories: DD.

Ljubav je ceznja za nasom izgubljenom polovinom…

U snu se dogadjaju razne stvari, nekada razmisljam u snu. U tehnici postoje tolerancije za sklopove, tesko je naci dva dijela da se idealno uklapaju. Zbog toga su i izmisljene tolerancije. Postoje 3 slucaja. Jedan slucaj je kad je unutrasnji dio uzi od vanjskog. Tu je stalno sto bi rekli klimavo. Zbog neravnomjernog kontakta, siri dio se brze haba i jos vise prosiruje, a uzi stanjuje, sve dok ne ispadne jedan iz drugog. To je kraj.
Drugi slucaj je kad je unutrasnji dio malo siri od vanjskog. Da bi se to uopste sklopilo, ovaj vanjski dio se malo zagrije, tek da se uklopi ovaj unutrasnji. Poslije ovaj vanjski dio stalno steze i davi ovaj unutrasnji. Trenje je veliko i poslije izvjesnog vremena dolazi do pucanja. To je kraj.

Slicno je i sa ljudima, odnosi mogu biti klimavi ili da jedno davi drugo, sputava ga, prisiljava…
Postoji i treci slucaj, idealne mjere. To se rijetko dogadja, ali ipak dogadja. To su one stvari koje savrseno rade godinama, nikada se ne kvare i svaki vlasnik je ponosan na njih…

Mnogo ljudi nikada ne nadje tu svoju drugu polovinu, mnogi ljudi i ne znaju da je to moguce, niti da postoji.
Oni koji nadju uvjere se kako se ta druga polovina savrseno uklopi sa njegovom,
kao da je zaista nekada jedno bice prepolovljeno…

3 comments.

Do dauvijeka 3

Posted on mart 11th, 2007 by dodauvijeka.
Categories: DD.

Pjevamo narodnjake redovno. Ona voli najvise Kebu.
“bregidi džanum, bregidi dzanum za dušmani….
uvek si bila u srcu mome, tu i ostani”
Da budem iskren nisam nikad nesto razmisljo ni volio Kebu, osim sto sam poznavo jednog tipa koji je strasno licio na njega. Imao je cak i iste brkove.
Poslije ga gledam na tv, bio neki Pile i Maca show, pa Keba bio gost. Zaista je simpatican i nekako zeznut tip. Ova dvojica znaju biti naporni i provociraju goste, al Keba uzvraca jos bolje.
Ja najvise volim Mitra Mirica, posebno ovu pjesmu
“Ne diraj onog coveka za stolom,
nije mu lako znam.
Muci ga tuga neka, ne diraj ga,
mozda te ista sudbina ceka… “
Izvlaci i zavija svaka mu cast. Ja nisam nikad mnogo volio narodnjake. Odrasto sam uz rok muziku i bas sam ono bio fanatik u neku ruku. Kupovo redovno Dzuboks i druzio se sa tako tom rajom. U to doba, bilo ko da je nosio dugu kosu bio je hasisar. Medjutim moj ujak je imo kafanu i ja bi tu radio preko ljeta. Od ujutru do navece, onda na bus i pred Rok. Cijeli dan slusam tamo narodnjake iz dzuboksa, a navece progresivu. Doduse bilo je i par zabavnih u kafani. Sjecam se Generacije 5 i Ti budi samo dovoljno daleko, a sad druge strane singlice Zgazen pas, tako nesto se zvala.
Dodje jedan dan Bobo, malo pod gasom, svijetle stofane ljetne pantalone, uredan trapez, strukirana kosulja kratkih rukava, otkopcana negdje do pola, naruci konjak i ode do dzuboksa. Ne sjecam se ko je to pjevao, samo znam da ovako ide:
“Kako cu sutra bez tebe,
kako ces ti bez mene
i ceo zivot ko cveta dva,
venucemo ti i ja…”
Stajao je za sankom preko puta mene i pjevao tu pjesmu u nekom posebnom zanosu. Zapamtio sam je zauvijek. Vraca mi se kao flash.

0 comments.

Do dauvijeka 2

Posted on mart 10th, 2007 by dodauvijeka.
Categories: DD.

Prvi put je sanjam. Stoji u kariranom kaputu na nekom uzvisenju, ruke u dzepovima. Ja je gledam malkice odozdo. Ne progovaramo, samo se gledamo.
Kaze da nema karirani kaput, niti bi ga ikada imala. Ima crni kaput. Ledja me bole, tesko mi je stajat u mjestu, trazim nesto da se naslonim.Gledam je kako hoda drugom stranom ulice, gleda ispred sebe, onako kao zamisljeno. Tasna prebacena preko glave, onako kao postari sto nose. Dolazi do pjesackog prelaza, lagano mahne rukom. I ja naravno odgovorim. Kako je poseban taj trenutak susreta. Prilazi mi i samo joj stisnem ruku. Idemo dalje od guzve grada, imamo svoju stazu. To kad joj stisnem ruku na tren, kao da doticem srecu. Taj dodir kratki traje i putuje sa mnom. Nosim ga na prstima, na dlanu. Boje zlata. Ne postoji vise zivot, nista. Samo ona pored mene. Samo ona.

2 comments.

Do dauvijeka 1

Posted on mart 9th, 2007 by dodauvijeka.
Categories: DD.

Zagrlio sam je preko njenog kaputa. Pribila sa uz mene I gurala mi nogu medju moje noge. Srce mi je kucalo kao ludo, nikada tako. Samo sto nije iskocilo iz grudi. Osjetio sam stisak oko pasa. Radila je to koliko je imala snage. Osjetio sam nesto sto nikada jos osjetio nisam. Nesto posebno, neponovljivo. Bezbroj puta sam joj reko da je volim, osim tada. Podigla je glavu prema meni, pogledala me tim petrolejskim ocima I rekla, “Ali ja te volim.” Odgovorio sam, “Znam”! Sada znam da je to bila najveca glupost koju sam joj rekao. Bilo je jos poslije bisera, ali to me muci mjesecima, a muci ce me godinama. Milovala je moju koznu jaknu, onako sa strane, gdje pokriva kuk. Pamtim to posebno. Poljubi mi kosu, znas koliko si mi puta tako njezno govorio”. I ljubio sam je. Kosa je bila cista, tek oprana, plava sa blagom nijansom crvene, svezana u jednu pletenicu na ledjima. Isto kao na onoj slici. Teksas jakna I pletenica na ledjima. Mislim nisam normalan definitivno. Umrijecu za njom. “Sta mislis da imamo klinca i ucimo ga da kaze do daduvijeka i on nema pojma sta to znaci.” Ja lezim na krevetu drzim telefon u ruci i tako pricamo, dugo. Dobre imaju kartice, moze se dugo pricat. A bio je vikend, ja sam kuci. Imati dijete, ona i ja, stalno smo to mastali. Valjda je to prirodno. Pricali smo i o imenima. Ja svoje stalno jedno te isto, Vito. Nije bas da je bila odusevljena, a meni se bas svidja. Ko ce da ga zna. Nije to toliko vazno, ime, moze i da se promjeni. Njoj se svidja Dusan. U Kanadu sam dosao prije desetak godina. Ovde je sve ravno, ja zamisljao sume i planine. To je bilo tamo gdje je ona bila, na Pacifiku. Meni strasno nedostaju brda, dok ona kaze da je tamo na zapadu nebo koso. Kao da pritiska, nisam tamo nikad bio.
Vec nekoliko dana sjedim tako po cijeli dan i samo njoj pisem. Nesto joj posaljem, nesto ostavim u Draft, a sve se nadam da i to cita. Ona se meni ne javlja, vidim procita sve i suti. Izgleda da sam je jako povrijedio. Cim mi se ne javlja, onda jesam. Poslije izgleda jos vise userem stvar. Ona voli tako da se posvadja nekad, primjetio sam to. I ja bi se svadjo, ali nekad ne mogu. Zna i da kaze svasta, ozeze onako dobro. Mene ko da grom udari, ali nema sanse da se naljutim zaprave. Mi smo jako slicni, skoro isti. Pisemo desnom rukom, a udaramo loptu lijevom nogom. Boli nas glava cesto. Oboje plesemo lezeci na krevetu, tako sto stiskamo guzu. Grizemo nokte oboje. Cesto kazemo istovremeno neku rijec, misao. Volimo se strasno. Pazi ovo, djeca smo prosvjetnih radnika, a zivimo sa djecom vojnih lica. Volimo poeziju. Volimo se mazit, isto skroz. I svasta jos nesta. Vidjece se poslije. Razlikujemo se u dvije stvari. Ona je ljuti lav, ja nisam. Onako plane vrlo lako i cini mi se da bi htjela da se malo svadjamo istog trena.

Druga stvar je zaista malo i smijesna. Ona je slikar, a ja daltonista. Eto desi se i to. Vozimo se u starom Nisanu. Drzi mi ruku na potiljku. Moja ruka na njenom koljenu. Koliko volim to koljeno. Mekano, lijepo. Lijepo nam je, uzivamo u voznji.

6 comments.