Sta bi pjesnik bio
bez oblaka i neba
mozda doktor
u mantilu sto se bijeli
ili dimnjacar u crnom
pa da srecu dijeli
Mozda neimar
pa da kule gradi
ili kockar
sto se stalno vadi

Sta bi pjesnik bio
bez ljubavi tvoje
mozda lopov
pa da krade snove
ili majstor
da zamijesa boje
Mozda ludak
usamljen pored puta
ili pilot
sto po nebu luta…

Ovo je neki stil sarajevskih pjesnika ranih sedamdesetih godina, osato meni negdje u malom mozgu, ali napisan namjerno djelimicno na ekavici kojom ja inace ne govorim, ali nekad mi se cini da neke rijeci na ekavici imaju neko potpuno novo znacenje, kao npr pevac, jer mislim da svako moze biti pjevac, ali ne i pevac. Naravno ako govorite samo ekavski onda to tesko mozete da shvatite, ali vjerujte mi na rec ;)

Ovdje je tvoja kruna
I tvoj prsten I pecat
I ovdje je ljubav tvoja
Za svaku stvar

Ovdje su tvoje ceze
Po kartonu trag kad piskis
I ovdje je tvoja ljubav
Za ovo sve sto vidis

Moze svako da zivi
I moze umrijeti
Zdravo, ljubavi moja
I zbogom ljubavi

Ovdje je tvoje vino
I tvoj u pijanstvu pad
I Ovdje je ljubav tvoja
tvoja ljubav za to sve

Ovdje je tvoja bolest
Postelja I posuda
I ovdje je tvoja ljubav
za zenu, za covjeka

Moze svako da zivi
I moze umrijeti
Zdravo, ljubavi moja
I zbogom ljubavi

I ovdje je ta noc
Noc tek pocela
I ovdje je tvoja smrt
u srcu sina tvoga

I ovdje je zora
(Dok nas smrt ne rastavi)
I ovdje je tvoja smrt
U srcu kcerke tvoje

Moze svako da zivi
I moze umrijeti
Zdravo, ljubavi moja
I zbogom ljubavi

I prenagljena si ovdje
I ovdje nema te vise
I ovdje je ta ljubav
Koja je izgradila sve

Ovdje tvoj je krst
Tvoji brijeg I nokti
I ovdje ljubav je tvoja
Koja pise gdje ce biti

Moze svako da zivi
I moze umrijeti
Zdravo, ljubavi moja
I zbogom ljubavi…

Sa albuma Deset novih pjesama…

Utvrdjeni jednostavnoscu uzitka
Isprepleteni bez forme, dosegnuse svijetlo
I blistaju preko tvojih najsirih granica
Dok padaju kroz glasove I vino

To nije trik, tvoji osjecaji zavaravaju svi
Jedan grceviti san, to izmoreno jutro
Reci zbogom Aleksandri koja odlazi
Tada reci zbogom Aleksandri izgubljenoj

I ako ona spava na satenu tvom
I ako te budi sa poljupcem lakim
Ne reci da je taj trenutak nestvaran
Ne marsiraj sa zeljama takvim

Kao da je neko odavno spreman da se ovo desi
Idi odlucno na prozor. Ispij do kraja.
Probrana muzika. Aleksandra se smije.
Tvoj obaveza cvrsta opet dodirljiva

I ti koji si imao cast sa njom ovo vece biti
I sa cascu koju si opet nazad vratio
Reci zbogom Aleksandri koja odlazi
Aleksandra odlazi sa gospodarom svojim.

I ako ona spava na satenu tvom
I ako te budi sa poljupcem lakim
Ne reci da je taj trenutak nestvaran
Ne marsiraj sa zeljama takvim

Kao da je neko odavno spreman za ovu priliku
U ti u punoj kontroli svakog unistenog plana
Ne izaberi kukavicko objasnjenje
Uzroke I posljedice da krije iza paravana

I ti koji si zbunjen sa znacenjem svega
Ciji kod je slomljen, sa dobijenim krstom
Reci zbogom Aleksandri koja odlazi
Tada reci zbogom Aleksandri izgubljenoj

Reci zbogom Aleksandri koja odlazi
Tada reci zbogom Aleksandri izgubljenoj…

Ova pjesma je verzija pjesme grckog pjesnika Konstantina Kavafija, Bog je napustio Antonija,
(The God Abandons Antony) u kojoj se govori o napustanju grada Aleksandrije u kom je Kavafija i rodjen.
Naravno Kohen je to prilagodio sebi i bukvalno prepisao neke stihove iz Kavafijeve poeme.
Na neki nacin to je pjesma i o gubitku i grada i zene.

Pjesma je objavljena na albumu Deset novih pjesama iz 2001 godine, malom remek djelu.
Moram da naglasim da Kohen dugo radi na svakoj pjesmi, na svakom stihu, kao i na svakom akordu i tonu,
zbog toga sve izgleda tako lako napisano i stihovi teku nekako prirodnim tokom, tako da je jako tesko dobiti isti osjecaj kada se prevede na nas jezik, ali je svakako neki poseban osjecaj to raditi.

Proces nastanka ove pjesme je prikazan na ovom linku, kako su mijenjali stihove do finalne verzije
http://www.webheights.net/10newsongs/alex.htm

Još jedna šolja kafe pred put
Još jedna šolja kafe za tu
daleku dolinu

Tvoj tata, odmetnik on je
I lutalica po zanatu
Uci’ cete kako da bacas noz
I kako da biras kartu
On pazi na kraljevstvo svoje
Nema mjesta za ljude strane
Njegov glas drhti kada zove
za jos jedan tanjir hrane

Još jedna šolja kafe pred put
Još jedna šolja kafe za tu
daleku dolinu

Tvoja sestra buducnost vidi
kao tvoja mama i ti sama
Da citas i pises naucila nisi
Nema knjiga na policama
I uzivanju tvom granica nema
tvoja glas je kao cvrkut mio
Ali tvoje srce kao okean
tajanstveno i tamno sivo

Još jedna šolja kafe pred put
Još jedna šolja kafe za tu
daleku dolinu

Jedan klasik vrlo lagan za sviranje, obradjen bezbroj puta, da me zacudilo da ga se nije dotako Dzoni. Vrhunska pjesma, tako prosta i u isto vrijeme genijalna, i mislim da ce da ostane nesto poput narodne, tradicionalne americke pjesme.
Za mladje, tu pjesmu jos izvode i White Stripes, a za starije Robert Plant …

Iza horizonta, iza sunca
Na kraju duge, zivot pocinje tek
U dugim satima sumraka ispod zvijezda sto nicu
Iza horizonta da se voli je lako

Ocaran sam zudnjom
Sta ne radim to?
Kroz plamen i kroz vatru
Gradim svoj svijet oko tebe

Iza horizonta, u proljece ili jesen
Ljubav ceka vjecno, za nekog i za sve

Iza horizonta, preko granica
Oko ponoci bicemo na istoj strani
Dole u dolini hladna voda tece
Iza horizonta neko je molio za dusu tvoju

Udara moje bijedno srce
Osjetivsi poljubac andjela
Moje uspomene se utapaju
U blazenstvo smrtno

Iza horizonta, na kraju price
Na svaki korak tvoj, isti ja koracam

Iza horizonta, nocni vjetar puse
Sa mjesecevom melodijom od mnogo prije
Zvona stare crkve, kako slatko zvone
Iza horizonta nasao sam te na vrijeme

Sumorno je i mracno
Uzalud se branim
Malaksao i ranjen
Tuga moja je prosta

Iza horizonta ili izdajnickog mora
Ne mogu da vjerujem da si bacila ljubav za mene

Iza horizonta, ispod plamenog neba
u blagoj svijetlosti jutra praticu te ocima svojim
Kroz zemlje i kraljevstva i hramove kamene
Iza horizonta do kosti ravno

Pravo je vrijeme u godini
Neko tamo se uvijek brine
Uvijek se nadje razlog
Zivot da se postedi neciji

Iza horizonta, nebo je tako plavo
I ja cu da zivim duze od zivota, da volim tebe…

Sa posljednjeg Dilanovog albuma, Moderna vremena, izdanog 2006 godina i koji dolazi na prvo mjesto americke top liste,
na kome je Dilan posljednji put bio 1976 kada je izdao legendarni Desire.
Na taj nacin u 65-oj godini postaje najstariji izvodjac koji se popeo do samog vrha top liste.

Vidim marame tvoje
pored prozora
leprsaju pred svitanje

U kosi klize snale
pomjeraju se same
zatezu se polako

Na trgu guzva
slavi se nesto
I hladan vazduh
umiva lice
kao na planini
kad poleti sova
sigurno kroz noc
izmedju grana…

Dolazi miris…

Ova pjesma je na prvi pogled, mozda malo creepy, pomjeraju se same stvari,
ne znam koji nas bi izraz upotrebio, i mozda i ne lici na mene,
mozda je nije niko ni ocekivao, mozda je prorocka… Ja mislim…
Desavalo se i prije da nesto dobije smisao poslije izvjesnog vremena…
Trg je banjalucki, na kome ja nisam nikada bio…
U sumi sam bio, prolazio izmedju grana…
Lupam sad i ja bez veze, a stihovi su jako precizni…

Ruža nije orhideja
ima trn
pa se ubodes
i potece krv
isto crvena
pa se stopi
sa laticama
bacis je onda
i ona uvene
rasprsi se lisce
i neko u prolazu
se osvrne samo
za mirisom
a ruža ne bode
sto mrzi,
nego iz ljubavi
kao usne
kad se ljubi jako
puknu od daha
kad dusa jedna
ugleda sebe
u nepcu drugom…

Božic ljeta Gospodnjeg 2008

Ponoc dolazi, za tren…

Sjedio sam i kisa je padala, vjetar je duvao, kapi su se skupljale po prozoru i tajanstveno prolazile kroz staklo.
I neka tisina je dolazila nekako odozdo…

Draga Heather
Molim te prodji pored mene opet
sa picem u tvojoj ruci
I nogama skroz bijelim
od zime…

Sa albuma Dear Heather 2004…

http://www.webheights.net/dearheather/serbian/main.html